Datum:
16.
februar
2009.
Učesnici:
Broj
učesnika:12
Poštar Novi
Sad
11
Naftaš Novi Sad
1
Pređeno:
17km
Visinska razlika:
660m
Vodič:
Cvetin Ristanović |
Vremenske
prilike:
Sunčano. Sneg u podnožju planine dubok oko 10cm. Grebenom planine
(osojna strana) preko 30cm. Temperatura u jutarnjim časovima -6C, pred
podne se temperatura popela iznad nule. Popodne je jako zahladilo. Vreme
mirno, tiho, bez vetra.
Trasa:
Paragovo – planinarski dom pod Glavicom – Astal – TV toranj – spomenik
na Iriškom vencu – Kraljeva stolica – Popovica – Paragovo.
|
|
Opis akcije:
Kad smo u Paragovu prešli asfaltni put, ušli smo u prtinu od juče ugažene staze
u snegu, koju je noćašnji mraz smrznuo. Tek kad smo odmakli uz livadu pod
Glavicom, čuli smo škripu naših koraka. Kako smo, našom stazom, sve više
odmicali uz brdo od asfaltnog puta i buke motornih vozila, bat i škripa naših
koraka sve su se više pojačavali i tako sve do princ Eugenovog puta. To je
glavni razlog zbog čega smo ovaj naš današnji izlet u Fruškoj gori tako nazvali.
Sunce je sijalo od ranih jutarnjih časova. Na obasjanoj površini snega, nevino
bele boje, pahuljice, sada već iglice snega presijavale su se na suncu, pa nam
je to u hodu počelo da smeta. Idemo levim obodom livade prema Glavici, na desnoj
strani jedno manje jato vrabaca iz obodnog žbunja se oglašava cvrkutom i nadleće
snegom pokrivenu livadu, nekoliko salta (naglih zaokreta) nad osunčanom livadom
i slete ponovo u žbunje. I tako nekoliko puta.
Mi nastavljamo dalje u susret suncu. Naša današnja staza je kružna i vodi nas za
suncem. Kako dublje ulazimo u šumu, inja na drveću je sve više. Tanje grane su
se pod težinom inja i snega povile i kroz njih probija sunce. Pogledamo li malo
na stranu desno ili levo, vidi se modro-plavo nebo. Grebenom planine, pred podne
je počelo opadati inje sa drveća. Tek na Popovici, opalo je i inje i sneg sa
lišćara, dok su se četinari još povijali pod pritiskom snega.
Uz put smo pravili više malih zastoja, od minut-dva, tek na Iriškom vencu kod
Mihaila u zgradi Nacionalnog parka i u planinarskom domu Irižana, ostali smo
više od pola sata.Tu smo se osvežili i odmorili, pa nastavili dalje.
Na stazi smo sretali izletnike tek grebenom planine. Na Iriškom vencu je bio
pravi vašar. Sve je vrvilo od izletnika, dece i roditelja, a naročito
automobila. Nekako smo se oprezno probili kroz tu gužvu i srećno stigli do
cilja, Popovice i Paragova. Neko na cilju reče da su ispod Kraljeve stolice,
pored staze, primetili srneće tragove.
Šta na kraju reći? Da smo se umorili. Jesmo. Bio je to prijatan i sladak umor.
Da smo birali planinu, stazu i vreme, bolje i lepše ne bismo umeli izabrati. Pet
sati izuzetno prijatne i lake šetnje po snegu, pored i ispod, pod snegom
povijenih i suncem obasjanih grana; to je uživanje za oči, za dušu i za telo.
Kome da se zahvalimo, samo dragom Bogu što se niko nije pokliznuo i posrnuo. Svi
smo živi i zdravi stigli na cilj. |