Naslovna strana    Istorijat  Kalendar akcija   Naši vrhovi    Izveštaji    

Kosmaj

Izveštaj sa planinarenja

Datum: 28. februar 2009.
Učesnici:
Broj učesnika: 41

Poštar Novi Sad               26
Bečej-Lesson Bečej           7
Naftaš Novi Sad                 3
Železničar Novi
Sad           3
GSP Novi Sad
                   1
Jugodent Novi Sad             1

P
ređeno:
12km
Visinska razlika:
500m

Vodič(i): Stanoje Stojković

Vremenske prilike:
Ujutru je padao slab sneg. Kasnije se razvedrilo. Sunce je podiglo temperaturu pa se sneg počeo topiti. Ceo dan je bio miran, bez vetra. 
 

Trasa:
Manastir Tresije - Spomenik (pri vrhu) - turistički centar Kosmaj - manastir Pavlovac - turistički centar Kosmaj

 

Opis akcije:
Dana 28.02., shodno Kalendaru akcija za 2009. godinu, 40 planinara iz Novog Sada krenulo je u 7 časova na Kosmaj. U Beogradu nam se pridružilo 7 planinara PSD „Kopaonik“ Beograd. S obzirom da smo se vozili auto-putem, na Kosmaj smo stigli za 2,5 sata. Iz Novog Sada nas je ispratila kiša, a na Kosmaju dočekali susnežica i zaledjene staze u jutarnjim satima. Kasnije je otoplilo i imali smo divan, sunčan dan. Vodič na planini Kosmaj je bio Stanoje Stojković iz PSD „Kopaonik“ Beograd.
Kosmaj je, sa nadmorskom visinom od 636 metara, posle Avale najniža planina u Šumadiji. Nalazi se u okolini Sopota. Naziv Kosmaj nastao je od keltske reči „cos“ (šuma) i predindoevropske reči „maj“ (planina). Rimljani su Kosmaj prilagodili mitologiji, jer je dobio značenje „casa Maiac“-stanište boginje Maje. U rimsko doba Kosmaj je bio značajno rudarsko središte.
Kosmaj je niska planina, a glavni greben Kosmaja je polumesečastog oblika i pruža se u pravcu jugozapad-severoistok. Na severozapadnom obronku Kosmaja nalazi se manastir Tresije, gde smo, po ranije napravljenom dogovoru, izašli iz autobusa i krenuli u obilazak manastira. Dočekao nas je starešina manastira arhimandrit Jovan, a u toploj sobi i uz posluženje, upoznati smo i sa istorijom manastira. Sveti despot Stefan Lazarević, koji je postao vladar Srbije 1402. godine, obilazeći Srbiju, došao je na Kosmaj, gde je odlučio da podigne tri manastira: Tresije, posvećen Sv. Arhangelu Mihailu; Kasteljan – Sv. Georgiju i Pavlovac – Sv. Nikoli. Manastir Tresije je izgradjen krajem XIV ili prvih godina XV veka na 400 metara nadmorske visine, na obali potoka i u dnu proplanka opkoljenog sa tri strane šumom. Krajem XVII veka turske horde su manastir popalile i srušile. Godine 1709. manastir je obnovljen, da bi ga u vreme Karađorđevog ustanka Turci opet razrušili. Manastir je preko sto godina bio u ruševinama, sve do 1936. godine, kada patrijarh Varnava započe njegovu obnovu, koja traje i danas. Crkva je sagrađena od kamena, a od prvobitnih elemenata sačuvana je rozeta sa pet kružnih otvora. U toku radova doneta je odluka da se izgradi umesto konaka bolnica-sanatorijum, tako da će ovo biti prva institucija ove vrste pod okriljem Srpske pravoslavne crkve.
Nakon obilaska manastira krenuli smo, prteći sneg u kojem smo prepoznavali tragove šumskih životinja, ka spomeniku koji je podignut nakon Drugog svetskog rata u spomen izginulim borcima čuvenog Kosmajsko-posavskog partizanskog odreda. Spomenik se nalazi na 629 metara nadmorske visine. Do spomenika vode sa svih strana stepenice, koje nismo prepoznavali pod snegom. Potom smo se spustili do restorana i motela „Piknik“, gde su nas sačekali oni koji nisu mogli da pešače i gde smo, nakon 6 km pešačenja,  napravili malu pauzu.
Pošto smo se odmorili, krenuli smo ka manastiru Pavlovac, udaljenom oko 3 km od restorana „Piknik“, koji se nalazi na nadmorskoj visini 356 metara. U međuvremenu je otoplilo, tako da smo preskakali i barice otopljenog snega. Manastir je podignut na putu Mladenovac – Kosmaj, u ataru sadašnjeg sela Koraćica, u živoposnom prostoru Pavlovačkog potoka. Crkva je zidana od kamena u stilu moravske škole. Ovaj manastir je živeo oko 300 godina kao duhovni centar srpske pismenosti i kulture, a jedna od poslednjih liturgija, koja je služena za vreme seobe pod vodjstvom Arsenija III Čarnojevića, bila je i u manastiru Pavlovac. Turci su deo monaštva, koji je ostao u manastiru sa starešinom, posle velikog mučenja pobili, a manastir popalili i porušili. Tek pre desetak godina počinje obnova manastira.
Vratili smo se do restorana „Piknik“, a junak dana, je, kao i obično kada ide sa nama, bio petogodišnji Mario, koji je učestvovao u pešačenju i prćenju snega, ali se na kraju ipak malo umorio, pa ga je čika Šanji nosio na ramenima. Umorili smo se i mi, ali smo bili na izvanrednom i čistom vazduhu. Nakon kraćeg odmora krenuli smo za Beograd i Novi Sad. U Beogradu smo, s obzirom da se tog dana igrao večiti derbi, videli veliko obezbeđenje, a tu smo se rastali i sa našim gostima i vodičem iz PSD „Kopanik“ Beograd. U Novi Sad smo stigli oko 19 časova.

Tekst pripremila: Ljiljana Fijat
Fotografije: Magdalena Seleši i Goran Mijoković