Naslovna strana    Istorijat  Kalendar akcija   Naši vrhovi    Izveštaji    

Deliblatska peščara

Izveštaj iz Deliblatske peščare

Datum održavanja akcije:
10 - 11. 10. 2009.
Broj učesnika: 27
"Poštar“ Novi Sad ......... .....23
"Železničar“ Novi Sad......
.....4
 

Pređenih km: 25km
Visinska razlika: 200m

Vremenski uslovi:
Jutro uglavnom sveže, sredinom dana sunčano.

Trasa:
Prvi dan: Omladinsko naselje Čardak-Vrelo jug-Čardak
Drugi dan: selo Šušara-Crni vrh- Šušara

Vodič: Stojanović Bratislav i šumar Mimica

Opis akcije:
Akcija je izvedena u specijalnom rezervatu prirode ˝Deliblatska peščara˝, koji se nalazi u jugoistočnom delu Panonske nizije, u Banatu, koja je najveća Evropska kontinentalna peščara. Peščara je nastala tokom ledenog doba od debelih naslaga eolsko silikatno-karbonskog peska. Tokom povlačenja Panonskog mora vetrovi su oblikovali izražen dinski reljef, čija se nadmorska visina kreće od 70 do 200 metara. Umereno kontinentalna klima uz odsustvo površinskih vodotoka i peščano zemljište uslovili su osobene životne zajednice koje su izdvojene u posebnu biljno-geografsku oblast Deliblaticum.
Deliblatska peščara obuhvata oko 35 000 hektara površine. Na ovoj površini ustanovljen je trostepeni stepen zaštite. U nacionalnim okvirima to je prirodno dobro od izuzetnog značaja prve kategorije zaštite, koje je dobilo međunarodnu verifikaciju sa uvođenjem u popis najznačajnijih staništa ptica Evrope. Među retkostima faune ističu se vrste sa stepskih staništa: pustinjski mravi, mravlji lav, banatski soko, orao krstaš, stepski skočimiš, tekunica, slepo kuče, stepski tvor i druge. Od ovih, neki primerci su prava retkost prirode, kao što je orao krstaš, kojih se nalazi samo dva para, a specifičnost rezervata je stalna populacija vuka koji se spušta sa Karpata. U peščari se nalaze i visoko ocenjeni primerci jelenske i srneće divljači, kao i odlični primerci divljih svinja.
Pošto se u zaštićenom dobru nalazi i deo Dunava sa rukavcima, ritovima i adama, voda je bogata raznom ribom koja ima odlične uslove za mrestilište, što značajno utiče na masovno zimovalište ptica, vodenih staništa, kao i onih koji su u preletu ka jugu. Ovde se gnezde mnoge retke vrste: mala bela čaplja, žuta čaplja, ibis i lasta bregunica; mali kormoran ovde ima jedno stabilno gnezdilište.
Naša akcija počela je oko 10.30 sati sa polazišta iz Čardaka, pravcem prema Vrelu-jug, udaljenom 5 kilometara. Ugodni sunčani zraci pratili su nas celom trasom, koja je vijugala po peskovitoj podlozi, okruženom bogatom florom sa raznim reliktima i endemskim vrstama od kojih smo prepoznali: peščarsko smilje, kleku, crni bor, beli bor, bademić, bagrem, đurđevak, kantarion i slično. Kada smo prišli Vrelu, šumarskoj kući ili salašu, dočekao nas je domaćin, koji nas je počastio tradicionalnom čašicom domaćeg Kalvadosa. Ovde smo imali prilike da se malo odmorimo, sedeći na tremu u ugodnom hladu grickajući jabuke, koje smo velikodušno dobili od domaćina. Nakon odmora, uputili smo se kružnom turom prema Čardaku, gde smo stigli u lakoj šetnji, uz prepričavanje raznih događaja sa prethodnih akcija i dogovorom za sutrašnju akciju.
U nedeju, ustajanje je po dogovoru bilo u 7.00, doručak u 7.30h, a polazak autobusom na sastanak sa planinarima PD Jelenak iz Pančeva, koji je dogovoren u selu Šušara. Na ovom putu, nakon 10 pređenih kilometara, jedna grupa od 5 planinara odlučila je da krene ka mestu polaska, što su sa vođm puta unapred dogovorili.
Ova grupa se uz laganu šetnju vratila do Čardaka. Prolazeći tiho putem, videli su jednu srnu koja je u skokovima nestala u čestaru. Na sredokrađi ovoga puta, grupa je uočila jedan spomenik, koji je podignut u čast 430 streljanih Jevreja 1941. godine, a čija su tela 1944. godine spaljena, da bi se sakrio ovaj neljudski čin.
Druga grupa odvezla se autobusom do mesta Šušara, gde je bio zakazan sastanak sa planinarima Jelenka. Plan akcije je bio prelaz 20 kilometara. Kako se kretanje ove grupe odvijalo kroz strogo zaštićenu zonu kojom, po izjavi šumara, u poslednje tri godine nije kročila ljudska noga, put je bio vrlo naporan. Na mnogim mestima žbunje i granje su načinile sklop iznad staze, tako da su umesto hodanja po prvi put u karijeri mnogi morali napredovati četvoronoške. Ova okolnost nagnala je celu grupu da skrati svoju deonicu na dužinu od 10 kilometara i nakon dolaska na Crni vrh, koji ima ukupnu visinu od 150 metara, grupa se vratila nazad do autobusa. U ovom čestaru grupa je imala jedan susret koji će im dugo ostati u sećanju, jer u prirodi sresti se oči u oči sa jednim jelenom kapitalcem, ne može se često dogoditi. Ipak svi su bili zadovoljni ovim izletom, svima je bilo lepo, a verovatno će na sledeću posetu ovom kraju krenuti veća grupa planinara.

Tekst pripremio: Josip Ursić, PSD Poštar, Novi Sad